U automobilskoj industriji postoje tri različite vrste ulja za podmazivanje motora ovisno o njihovom podrijetlu, koje može biti mineralno,
polusintetičko ili sintetičko.
Mineralna ulja
Izrađena uglavnom od ugljikovodika na bazi nafte, ova ulja imaju dobra mazivna svojstva. Cista mineralna ulja imaju nedostatke, kao što je njihova
osjetljivost na promjene svojstava pri visokim temperaturama, tlaku i miješanju. Aditivi se koriste za poboljšanje svojstava i smanjenje nedostataka
ulja. Ova ulja više ne koriste u automobilskoj industriji ni u suvremenim vozilima.
Hidrokrekirana ulja (HC)
Riječ je o osnovnim mineralnim uljima koja su podvrgnuta složenim tehnikama prerade u rafineriji. Tijekom procesa hidrokrekiranja baznom ulju
se dodaje vodik i uklanjaju se njegove nečistoće. Najreaktivnije sastavnice stabiliziraju se u potonjem procesu, čime se poboljšava njihova boja i
povećava životni ciklus. Ova vrsta ulja pruža ekstremne performanse i sadrži sintetičke komponente.
Polusintetička ulja
Polusintetička ulja se proizvode u laboratorijima te koriste mineralne i sintetičke baze za poboljšanje učinkovitosti mineralnih ulja. Procesi kojima
su izloženi tijekom proizvodnje omogućuju poboljšanje njihovih karakteristika, stoga se smanjuje potreba za aditivima. Ova se ulja mogu naći na
tržištu zbog velikog broja vozila koja ih još uvijek koriste, iako se ne koriste u novijim vozilima.
Sintetička ulja
Proizvedena na sintetičkim bazama, ova ulja se izrađuju modificiranjem njihovih molekula tako da dobiju potrebna svojstva uklanjanjem svih
molekula koje ta svojstva nemaju. To rezultira uljima odličnih maznih svojstava, termičke stabilnosti i otpornosti na hrđu/oksidaciju. To su ulja
najboljih performansi u automobilskoj industriji. Kako bi se klasificirala različita korištena ulja, bez obzira na njihovo podrijetlo, koriste se standardi
društva SAE (Society of Automotive Engineers).Ova klasifikacija određuje ocjenu društva SAE danu na temelju viskoznosti i radne temperature.
Sto je veći dodijeljeni broj, to je veća sposobnost ulja za održavanje viskoznosti na visokoj temperaturi. Viskoznost se definira kao mjerna veličina
koja mjeri otpor protoka tekućine. Viskoznost se mjeri u centipoazima (cP), a relativna viskoznost, tj. omjer viskoznosti i gustoće tekućine, mjeri se
u centistoksima (cSt).Obrnuta veličina od viskoznosti je protočnost.
Pri tom možemo razlikovati dvije vrste ulja:
Monogradna ulja
Monogradno ulje zadržava svoju viskoznost u vrlo ograničenim temperaturnim uvjetima, stoga standardi društva SAE, kao i stupnjevi viskoznosti,
koriste slovo W (Winter, zima) za identifikaciju onih razreda koji dobro rade pri niskim temperaturama. Oznake SAE od 0 W do 25W odnose se na
„Zimska ulja”, dok se oznake od 20 do 60 odnose na „ljetna” ulja zbog svojih performansi na vrlo visokim temperaturama.
Multigradna ulja
Multigradna ulja su ulja oznake W društva SAE, kojima su naknadno dodana sredstva za poboljšanje viskoznosti. To osigurava da pri niskim
temperaturama imaju adekvatnu viskoznost za hladno pokretanje i da se niihova viskoznost održava na visokim temperaturama kako bi se
Sprijeciio njihovo pretjerano razrjeđivanje. Nadalje, multigradna ulja imaju prednost u tome što su stabilnija u temperaturnim promjenama koje se
javljaju u krugu podmazivanja tijekom vožnje.